Google, Tesla i ostali veliki proizvođači utrkuju se da naprave potpuno autonomne automobile, stvarajući budućnost u kojoj mnogi neće ni morati da poseduju sopstveno vozilo – gde mladi, stari, ljudi sa posebnim potrebama mogu lakše da se kreću – transformišući način na koji živimo.
Jednog dana bi ovakvi napori mogli drastično da smanje približno 30.000 smrtnih slučajeva od saobraćajnih neseća na godišnjem nivou.
Ali dok ne stignemo dotle, proizvođači moraju da se osiguraju da hakeri ne mogu izazvati veću štetu od ostalih aktivnih učesnika u saobraćaju.
Naši današnji sagovornici, inače stručnjaci za otkup automobila, navode da: “nikome u korist ne može ići veliki broj napadnutih i slupanih automobila. Niti proizvođačima automobila, niti vozačima, niti potrošačima koji mogu biti ozbiljno ugroženi”.
Evo kako hakeri mogu napasti sistem u automobilu i ozbiljno ugroziti bezbednost u saobraćaju.
Prvi napad hakera na IT sistem automobila
Sve je počelo 2010. godine, kada su istraživači sa univerziteta preuzeli kontrolu nad automobilom General Motors-a kroz mobilni signal i Bluetooth konekciju. Oni su uzburkali auto industriju izlaganjem očigledne bezbednosne rupe i propusta.
Pet godina kasnije, 2 prijateljski nastrojena hakera iskoristila su laptop kako bi preuzeli kontrolu nad funkcijama Jeep vozila preko Interneta, prikazujući još opasniju situaciju u koju vozači mogu doći. Neki bi čak rekli da se stvara recept za terorističke napade budućnosti?
,,Automobili se nisu mnogo izmenili od prvog napada sa univerziteta’’ tada je rekao Čarls Miler, ekspert za bezbednost zaposlen u kompaniji Twitter, koji je zajedno sa poznatim konsultantom za bezbednost Krisom Valasekom režirao napad na Jeep Cherokee. Tada je FCA grupacija, proizvođač Krajslera, iz prodaje povukla 1.4 miliona vozila kako bi ugradila novi, bezbedniji softver.
Automobili sve više postaju kompjuteri
Moderni automobili imaju više od 40 kompjutera koji pokreću više od 20 miliona linija koda. To je ukupno više nego Boing 787, pokazala je jedna studija konsultantske kuće KPMG.
Nakon napada 2010. godine, auto industrija je začepila pristupne rupe hakera i pokušala da izoluje sistem zabave i informacioni sistem od kritičnih funkcija kao što su upravljanje i kočenje. Ali u svakoj narednoj generaciji, dodatni mikročipovi su suštinski pretvorili automobile u kotrljajuće računare. Uvođenje pristupa Internetu je stvorilo mnoštvo novih ranjivosti.
Najskoriji dokaz je napad na kompaniju elektro automobila – Tesla iz septembra 2016. godine. Tada su kineski hakeri uspešno preuzeli kontrolu nad kočnicama, bravama, krovu, svetlima, retrovizorima, pa čak i sedištima. Tesla je od tada ažurirala softver na svojim vozilima.
Hakovanje ili nešto drugo?
Internet portali i mediji pribegavaju raznoraznim taktikama radi privlačenja pažnje, a i senzacionalizam im nije stran. Kada se pojavi priča da smo svi pod ogromnim rizikom od nekakvih kompjuterskih genija sa kapuljačama na glavama i problematičnim ponašanjem, to je baš onakav tip priče za koji se zna da će dići prašinu.
Međutim, kada uđemo dublje u činjenice dolazimo do drugačije priče. Svi napomenuti događaji, tj. mediji koji ih prenose uglavnom zaboravljaju da prenesu neke vrlo bitne ,,sitnice’’.
U slučaju hakovanja Jeep-a, priča postaje mnogo manje zastrašujuća kada znamo da je bilo neophodno da automobil ima internet konekciju i da je timu istraživača trebalo više godina kako bi uspeli u svojoj nameri. Da ne pominjemo da je od tada proizvođač automobila unapredio softver kako bi izbegao ponavljanje sličnih situacija.
Kompanija Tesla je napadnuta 2 puta do sad. Prvi put 2015. godine, a tada se jedan par hakera priključio fizički na mrežu automobila. Nedavni slučaj iz 2016. je bio moguć jedino kada bi automobil koristio web browser i pritom bio povezan na maliciozni wi-fi hotspot, pa čak i tada je trebalo dosta vremena hakerima da probiju sistem.
Proizvođači automobila su svakako ozbiljno shvatili pretnje koje se mogu pojaviti u budućnosti i trude se da razviju sisteme koje će osigurati bezbednost njihovih automobila.
Iz BMW-a poručuju da komunikacija koja se odvija između njihovih vozila i spoljnog sveta prolazi kroz njihovu mrežu. U Fordu kažu da njihov sistem ima ugrađen firewall, kao i odvojeni sistem zabave u automobilu od sistema upravljanja.
Google planira da povezanost svojih autonomnih automobila sa Internetom svede na minimum. Navodeći da će njihovi automobili slati podatke samo onda kada je to apslolutno neophodno. Tesla i FCA imaju politiku nagrađivanja hakera, pa tako svaki haker koji pobedi njihov sistem dobija nagradu, a oni poboljšaju bezbednost svog vozila, dobitna sitacija za oboje.
Nova tehnologija sa sobom uvek nosi određenu dozu opasnosti, ali i straha. U ovoj igri mačke i miša, možemo da očekujemo da će jači pobediti.